<	veljača, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Veljača 2007 (12)
Siječanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

belive in me

Igraj Se Oštricama

pozdrav svim glupim ljudima, smrtnicima, vjernicima i sotonistima, a najviše darkerima, rockerima i metalcima...na moj ste blog uvijek dobrodošli, u slučaju da ga zbrišem,bila je to onda moja greška..možete se smijat i plakat....:):( ovak...meni je ovo jako kretensko ''kratak opis bloga'', zato kaj se tu nema ništ za pisat pa evo onda baš ukratko...sex, drugs & r'n'r... speed, weed and birth control. life's a bitch until we die, so FUCK this world and lets get high.!










shvaćam život kakav jest...
...sjena je moj vječni pratilac...

NE VOLIM: kad mi lažu...
...kad osuđuju po izgledu...
...kad mi kažu: šuti i reži žile...
...kad me ne shvaćaju...
ali ja s tim nemam veze

.. sunce...rozu, zelenu i žutu boju
iskorištavanje...
dvoličnost...
vrištanje bet razloga...
rap i narodnjake...
svako jutro...
školu ( sve u njoj )
joj, staru kad mi viče
ajde ustaj!!!
...
FASCINIRA ME: krv
yebeno
depresivne
pjesme
...mrak
...pentagram







još neke stvarčice
koje drugi shvaćaju jako
ozbiljno ne znam zakaj:
MRZIM: disco
plesat
glumit
...

moja strast pljuge i alkohol
...
lanci...
teška zayebancija...
napuštena mračna mjesta
...

luda sam...

volim bol...
onu jaku...
kad osjetiš oštricu u koži...
ožiljke...
volim stajat na kiši...
i upijat svaku kap...
volim sijevanje munja
i zvuk grmljavine...
volim sve što je crno...

najbolje se osjećam u mraku
ili u svojo kritičnoj sobi...

volim spavat...
usamljenost...ne smeta mi...
volim lizalice...
starke
životinje..sve
kurta cobaina
svoj kvart...
glazbu...

ROCK, METAL
& nothing else matters



''PLAY WITH RAZORS''

a ovo je zbog ljubavi...











od 12.2.2007. bilo vas je


Get a Free Website Counters

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr






MY DRUGS

KORN



CHILDREN OF BODOM



SLIPKNOT






CRADLE OF FILTH



M. MANSON




NIRVANA



HIM



EVANESCENCE



DEATHSTARS



RAMMSTEIN



BFMV


SLUŠAM I:

Nightwish
Therion
Nickelblack
Linkin Park
Immortal
Iron Maiden
The Red
Metallica
...

moža će zvučat smiješno...
ime mu je billy



mali stvor još jednom

utorak, 20.02.2007.

...zašto

Close To The Flame...


alt="Image Hosted by ImageShack.us" />

Patetična glupačo...zar sam toliko jadna i tolika kukavica??? Kud ovo sve ide...sve nestaje u dubokom bunaru grijeha i samoće...Mog ludila. Kažu da si je najlakše oduzeti život...Lažu! Što bih ja na to mogla reći nakon 40 poreza po žilama i 17 tableta? Da sam još živa...Da to...Samo sam ispala još veći kreten...Zuji mi u ušima, ne čujem skoro ništ, jedva hodam...a imam osjećaj da ću se uskoro ispovraćat...Kad malo bolje razmislim one sve jučerašnje riječi su me mogle uništiti skroz...ali još nisu...samo zato jer sam ih ignorirala...I što me čuva sve ovo vrijeme od smrti? Bog me sigurno nije stvorio da me sad brani..jer da je ne bih bila ovakva loša osoba! Samo yebena greška...čija....?

nedjelja, 18.02.2007.

uh kemija...moja noćna mora...:(

NIKAD JU NISAM KUŽILA, A KAKO VRIJEME IDE SVE BRŽE I BRŽE IMAM NEKI FEELING DA JU NIKAD NIT NEĆU MOĆ USAVRŠIT. EVO UČIM VEĆ 2 SATA TAJ GROZNI PREDMET...NIT KUŽIM JEDNU FORMULU..MA NITI JEDNO SLOVO!!!! I SAD ŠTO VIŠE PONAVLJAM I TRUDIM SE TO MI GORJE IDE...KAO DA JOŠ MANJE ZNAM...AJME ŠTO SAM TOLIKO JADNA DA TO NE MOGU NAUČIT. OSJEĆAM SE GLUPO!!!! KEMIJA...PREZIREM TAJ PREDMET!!!!!!!!! TU RIJEČ. NE MOGU NAUČIT NEŠTO ŠTO ME UOPĆE NE ZANIMA. LJUDI MOJI ZAŽELITE MI SREĆU, JER SUTRA MI SE SMIJEŠI KULJA.

A SAD NEŠTO ŠTO SE DOGODILO JUČER, A JA JOŠ NE MOGU VJEROVATI DA MI JE STARA TO NAPRAVILA. PRIĐE ONA MENI S ONOM BOČICOM KEČAPA U RUCI S CILJEM DA JA TO POMIRIŠIM. JA ONAKO SJEDIM, SKORO LEŽIM NA KREVETU, A ONA MI GURA TO POD NOS....U JEDNOM TRENUTKU, MA NIJE NITI SEKUNDA PROŠLA JA SAM BILA SVA PRELIVENA KEČAPOM!!!!!
CJELA FACA MI JE BILA CRVENA. NE ZNAM KAK JOJ JE TO USPJELO ALI NAJGORE JE TO ŠTO SU MENI U TOM TRENUTKU USTA BILA OTVORENA JER SAM JOJ NEŠTO PRIČALA TAKO DA SU MI BILA PUNA KEČAPA. UŽASSSSS. MAJCA, HLAČE, VRAT I DIO KREVETA. SVE CRVENO! U ISTO VRIJEME SAM SE SMIJALA I SUZE SU MI IŠLE..HEH! OD TAD SAM SE DVA PUTA OPRALA A IMAM OSJEĆAJ DA JE TO SVE JOŠ UVIJEK NA MENI. I SAD MI SE TA HRANA ZGADILA VIŠE NEGO ŠTO SAM MOGLA OČEKIVATI....ŽENSKA SE SAMO SMIJALA..SKORO SE ZADAVILA OD SMIJEHA DOK SAM PLJUVALA TO U KUPAONI...KATASTROFA...

JA SE VRAĆAM UČENJU A EVO VAMA DVA VIDEA OD EVANESCENCA...
OSTAVLJAJTE PUNO KOMENTARA...
POZZZDRAV.


EVANESCENCE - EVERYBODY'S FOOL

EVANESCENCE - BRING ME TO LIFE, LIVE

subota, 17.02.2007.

I've been locked inside your heart shaped box...

Ne shavćam. Ma ok je.
Nit svijet mene. Vrjeđaju. Ma ok je. Ispišem si ''IGNORE''.
Držim se postrani, uzduž školskog hodnika.
Uvijk negdje...negdje gdje ljudska noga ne kroči često.
Negdje...Ma znaš...u nekom zatamnjenom kutku kata, daleko od staklenih prozora zgrade.

Proučavam...pa se čudim...svom ožiljku od cigarete..hm prolazi...to je dobro...
Onda dižem rukav majce...gledam si ruku...
blijeda..baš lijepo..pa tražim ožiljke od rezanja...
Hm, sjećanja...vidi pentagram...pa pomislih, ona garant osatje do smrti...dubok je..tad bijah bijesna...
njaneh si bol...ah..slatku bol..razvučem smiješak.......tek tak sebi..
al neki nevidljiv..već potrošeno...
Sjedim sama, stojim kaj već...vrtim neku song u glavi i zanemarujem svaki glas u prostoriji.
Gledam ih...ma jadno...ne zanimaju me...al ih ipak pratim pogledom...
njih pet, šest...običan patetični grupnjak..najzanimljivija zanimacija.
Tračanje...nešto brbljaju...mašu rukama...razmjenjuj savjete...pa se smiju dovoljno glasno...
one ne shvaćaju mene...za njih sam na neki način mentalno luda...ignore klik..heh.
ipak ih ne provociram...jednostavno su mi antipatične...al ok..
...... i još ih gledam..sad već čujem kaj pričaju..
ogovaranje..heh..Jadno..ne znam dal da se smijem il plačem....
Šta si rade..nit ne kuže...pa se čude...kad im kažu ''kurvo''.
Samnom se baš ne druže svi...al sam im ok...malo čudna...i nikad mi dečki nisu rekli kurvo...
nisam usamljena..volim biit sama..samo to...
i drago mi je da nisam kao one...ne želim bit..svoja sam..
Brinem za izgled ko svi ljudi...al mi nije važno...jel mi pramen kose stoji na pravom mjestu..
nikad nisam ni voljela te grupnjake...i odmore provedene u ženskim wc-ima..
druženje po skupim dućanima i gledanje krpica...nije to za mene...killer i točka..
Imam jednu frendicu. Rockerica...
Slična meni...život sucks...ma ok je ona...smatraju nas nenormalnim...
pa kažemo..ok..mi ludi čemo bit zajedno..a vi normalni svojim putem...
odlepršaju...yebe mi se što misle...ne vjerujem nikom...svi lažu .. puštam...
sve svojim putem...je život...
smiješna priča...smrt...kraj...heh..pa sjedoh ispod konja na trg..
pogled tramvaji...zapalih pljugicu.................
pa kaže: I've been locked inside your heart shaped box

četvrtak, 15.02.2007.

riječi nisu potrebne...

Ovih se dana nije ništ mnogo toga događalo, iako imam neki feeling da ludim još više nego prije....cjele dane ništ ne radim, samo ljenčarim...to se zove život...naravno ništa bez glazbe...50 posto dana sam na netu..e ak neko ide na iskonov chat ja sam tam pod nickom ''probodena'' .... pa me klik ako vam je boring..da malo pričamo...je meni se iskreno ovaj blog više ne da pisat...mislim da ću ga prestat...ne znam jel imam i volje....ili samo ne znam kaj da pišem...nit znam jel vam je dobar...il nije...
evo jedno kaj znam je da ću uvijek voljet kurta cobaina jer je on nešto naljepše kaj je hodalo ovim jadnim planetom...yebote nekad plačem kad se sjetim da ga više nikto nikad neće vidjet kako svira uživo na nekom koncertu gdje se istrošio od ludiranaj do zadnjeg atoma energije..ma on je bio fakat ok čovjek i nema razloga pljuvat po njemu samo zato jer se ubio kako to pljuju neki koji su samo jednom čuli za njegovo ime.
Zauvijek u nama. pozzdrav svim fanovima nirvane. svi ste već vidjeli ovaj spot..ali svejedno uživajte!!!!

utorak, 13.02.2007.

od kolijevke do groba

Rođena u spaljenoj haljini
Prekrivena dimom boli i laži
zatočena u jezgri zbunjenosti uma
u ledenim kutovima tame
ugušena vlastitim suzama
riječima slatkoga pakla
pregažena gumama psovki
...probodena iglom mržnje...
živa zakopana...razderana
........... Mrtva!




gledam onaj brojač posjeta...stavila sam ga jučer navečer u 18 sati...i sad imam 88 posjeta, a dobila sam od jučer nekih 5-6 komentara. Mislim ljudi nije mi to bad, ali ako već dolazite ostavite neki komentar, dobar, loš....ja na koji god blog dođem ostavim neki komentar...iako su mi skoro svi blogovi vaši super...
E i može jedna kao igra, da ni meni ni vama ne bude dosadno. U komentarima mi možete postaviti bilo koje pitanje kaj vas zanima o meni, ma baš bilo kaj ( iako imam dojam da vas ništ ne zanima i da to nećete napravit ) ...al ipak...Ja ću na sva pitanja odgovorit u sljedećem postu za nekoliko dana...
I btw, kak vam se sviđa pjesma? Napisala sam ju po noći oko 3 sata...Tad imam inspiracije...
Mutava ja...
Ajde čitam vas...
Pozzz...

Eeee, skoro zaboravih...Sretno vam valentinovo, valjda je to sutra ja mislim...

ponedjeljak, 12.02.2007.

nemoguće je pobjeći...

Svakim jutrom se budim, vibracijom moba. Stoji mi pored glave pa mi zuji na uho...bolje to nego da mi one kretenske melodije ispiru mozak a još nije ni svanulo....
Ne jedem ništ jer mi se zgadi prvo jutro, onda škola, pa kad vidim da mi je prvi sat kemija...a na kraju izlazak sunca...i lijepo vrijeme...Zar opet UŽAS....Zima mi je previše prirasla srcu...U školi mislim...ali ne na formule..nego o životu naravno...
Nikad prije nisam razmišljala kako ću umrijeti, ali onda sam shvatila da je baš lijepo o tome razmišljati...Ima milijune načina...
ja bih mogla bilo kad...nit da ne znam....
Uvijek prelazim ulicu na sluh...ne gledam dal ide auto, nego slušam...pa prijeđem, nekad metar ispred njega...
Volim se igrat žicama. Sjećam se da mi je stari jednom rekao da ne spajam dvije slomljene...ma meni je to igra...
Tu ne znam jel se može poginut od struje...Il kad diram utičnice mokrim rukama...

Ali znam da neću umrijet nit na jedan takav način ''slučajno''. Ja znam da ću se jednog dana ubit sama.
I nije čudno, nit ne lažem jer sam se dva puta pokušala, a prvi put sam zamalo umrla od alkohola...
Btw. strina me spasila...a meni tog trena kad sam htjela zaspat a oni su mi vrištali da nesmijem jer se onda više neću probudit....U tom trenutku mi nije bilo važno...To bi bila bezbolna smrt...Samo se sjećam da više ne idem u bolnicu. To su mjesta koja mrzim iz dna svoje duše.
I evo ljudi se zgrožavaju krvi...
Ne znam... ma ja ih ne optužujem za to....nek se boje..i kužim to...
Da. I boje se boli. Jake boli. Zato jer ju shvaćaju i proživljavaju u velikom strahu i patnji.
A ja tu bol volim. Već poznajem svaki način rezanja. Stoga mi nit nije bad kad se slučajno porežem nožem, kao npr jučer dok sam rezbarila onim malim nožićem linoleum za likovni. Krvi je bilo..ma svuda...Starci su se uplašili dok sam ja vikala:
,,Sve je ok. Nije mi ništa.''

I shvatila sam da radim baš suprotno. Kad mi netko kaže ,, Nemoj si to radit ili nemoj da ti se dogodi. Boli jako.''
E ja onda idem to isprobat...I moji ožiljci mi ne smetaju...Rock na desnoj ruci i urezan znak pentagrama preko one debele žile...I naravno ona slika koju imate dolje u boxu al to će proć ja mislim jer se više ne vidi baš...Morala bih si kožu oderat da njegovo ime nosim na sebi cjeloga života...
Prije par dana ugasila sam si čik cigarete na ruci, jer mi je frend reko da je to grozno...Je, jednu sekundu...Ali je jako lijepo...Osjetit to na sebi. Kao da me ruka iz pakla dotaknula...
I vi mislite da je meni ovo zayebancija..na neki način...ali mi nije nimalo smiješno...i pljujte po meni, vrjeđajte me...Ma boli me kurac za sve!!! Samo ću okrenut glavu i nastavit dalje... Dok mi jednog dana ne dosadi i zadnji komadičak življenja...
Mislite si što god želite. Ja nisam tu da vas zayebavam il nešt slično....Samo pišem...

petak, 09.02.2007.

...you play with razors and it hurts it hurts...

Evo jedan predobar spot od Deathstars..oni su mi preyebeni..a viidm da ih skoro nitko ne sluša...uživajte

četvrtak, 08.02.2007.

... ... ... ... ... stari, mrzim TEEEE!!!!!!!!!!!!!!!

...ljudi moji najdraži..i najbolji...ovo je za mene poput još jedne kurtove smrti...
tragično i grozno, užasno!!!! moj dragi stari....koji je sada negdje u splitu ...i bolje mu je....
BACIO JE MOJU NIRVANA MAJCU U SMEĆEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ... ja ću plakat...
ta mi je majca značila uh tolko puno....

srijeda, 07.02.2007.

I wanted you to know...I love the way you laught...I wanna hold you high and steal your pain...away

Duga neprospavana noć,
ispunjena slatkim uspomenama i sjećanjima...
pa razvučem neki osmijeh na licu
kad se sjetih tih predivnih trenutaka...
Zatvorih oči...i vidim sliku tebe...
i tvoj čaroban osmijeh...
Nezaboravljivo.
No ti si mi samo privid...
moja misao, najljepši san...
I nisi tu.
A moja slabost je kao konac
pustiš ga i odleti...
Tako i prva suza započinje put..pada...
Vrela...a hladna...
Zatvorenih očiju, stiščem šake...i tiho plačem
lupam glavom o zid,
govoreći tek samo sebi
,,ja sam glupa kučka.''...
Mrak me brani...a svijetlost hvata...
E pa neće...više nit komadićak doći do mene...
Prekrijem se dekom...
pa se zamalo ugušim..dok jecam na mokrom jastuku...
Još nisam svjesna...svoje užasne pogreške.
Da izgubih najljepšu, najdivniju i najiskreniju osobu na svijetu...
Osobu koju mi je značila više od mame i tate
više od mog cjelog yebenog života...
Osobu zbog koje sam bježala od kuće...lagala...
radila loše stvari...
Samo da ga vidim.
I on možda nije znao
da mi je bilo tolko stalo...
Ako pročita sigurno će pomisliti...gle budale što piše gluposti
E ako su ovo gluposti neka me bog ubije...
iako nisam vjernik...
neka me ubije...
...
...

...
...

ponedjeljak, 05.02.2007.

kažu mi da sam .. malo čudna .. malo luda .. ma ok si ti ..

Joj e najviše od svega mrzim jutarnje buđenje zvonjavom telefona, a meni taj telefon još svira neku mozartovu melodiju kolko se meni čini. I zvoni...zvoni, dok se na kraju + ne dignem i javim sa glasom ko da sam se digla iz mrtvih.
U školi sam se zbedirala do kraja. Onako, da dublje i jače ne mogu. Osjećala sam se kao da me netko prvo jako izvrijeđao, zatim me ošamario, pa pljunuo na mene, zabio par noževa u pluća, prerezo mi žile...i uzeo me snažno i bacio kao staru iskorištenu krpu na dno neke jame u koju dopire komadićak užasne, nepodnošljive svijetlosti.
Molim vas, nemojte misliti da sam luda, i ne želim da u vašim glavama zauzmem prizor obične glupače...jer imam osjećaj koji sam stekla na ovom blog.hr-u da me vi jedini još kužite i bar malo shvaćate probleme i misli koje zapisujem ovdje....
A zbedirala sam se iz više razloga a jedan je taj što mi on fali. ne želim biti s njim al mi fali...i to baš danas...
Zatim me glav boljela tako na neki katastrofalan način da od svih onih 5000 riječi koje mi je frendica izgovorila u 15 minuta nisam upila niti jednu. Još i ona kretenska mutnja pred očima, ljudi moji ja opet moram ić okulistu. Morat ću furat cvikse.
Na što će to ličit...a yebe mi se kak ću izgledat i neka se smiju kolko god žele, samo da mene oči ne bole i da ispravim vid.
E da, da se vratim na započetu temu. Ja ne kužim. Kao da mi se sve loše stvari opet vraćaju i ponovno se neki djelovi ponavljaju. Danas sam to osjetila u sebi. Zbunjena, ošamućena kao izgubljena u tom malom prostoru između bliskih ljudi pred očima mi je stajala jedna slika. Čudne boli. I onda opet ne znam...skrivam li se od njih ili me ne zamjećuju...Bježim li ili me opet ne prihavaćaju i nije ih briga... Sve kao da mi se vrti u krug..iste scene, pogledi i riječi...A onda opet u drugom trenutku vrijeme stoji, a ja usred njega..ne znam kuda krenuti...pitam se hoće li ikad sve doći na svoje...

Laku noć...



zauvijek u nama...

petak, 02.02.2007.

kad bježim od svijetlosti...

U sumrak
Otkucaji zlatnih zvona
Kad gledah kamenje
Zašto
Ja sanjam da sam zaobišla
Život

Udaljujem se
Koracima u vrtu tame
A propali snovi
Vise mi sa trepavica i obrva

Milimetri istine
Na beskrajnoj stazi laži
Vraćaju se
Stare spirale negative

Pa zapitkujem
Tko je taj stranac
Kome se pokorne otvaraju
Vrata u smrt

Ja krenem za njim...

četvrtak, 01.02.2007.

oni me ne mogu povrijediti

kad te sruši...onda moraš ostat na podu...



mali zayebant...trči 100 krugova oko kuće...
...a onda se ne može popest po stepenicama...

koji vam je bolji...ja ih volim jednako...

uživajte. pozzz:)))

ponedjeljak, 29.01.2007.

syebana ali dobra osoba...

neki me prihvaćaju takvu kakva jesam...svi moji frendovi...često mi kažu da sam mudra osoba odkad sam ovakva...a ipak je prošlo puno vremena...i nisam preko noći postala darkerica...nekima sam čudna...ali na onaj pozitivni način...neki kažu da pljujem po svom životu...neki da moram voljet život...nekima ja vjerujem...a ponekad samo ignoriram ono ''bit će bolje''... kad su završili ljetni praznici...a ja ušla u školu kao druga osoba...često su me znali pitat: ,,jesi ti sretna?''...odgovarala sam...ne...ali onda sam se priviknula na te svoje suze, depresiju i postali su mi kao dio svakodnevnog života...i dugo je opet trajalo sve...pa kad me pukne napišem neku pjesmu...bila tužna il sretna...al nekad uhvatim malo dobrog raspoloženja...potrošeno...pa opet dva dana crnjaka...itd...više mi nije niti bad...samo se krivim...kad svoje negativno raspoloženje isipam na druge...ponekad se tako znam uvuć u sebe i zaključat se duboko u mislima...šutim i gledam u jednu točku...uvijek u daljinu ne znam zašto...onda mi prilaze i pitaju jesam dobro...to mi nije jasno...zašto ljudi uvijek kad je netko miran misle da nije dobro...čudno je kako me male stvari vesele...kad šećem ulicom i vidim neku životinjicu samo se nasmijem...zagrlim čovjeka kad mi da dim svoje cigarete..jer sam ja zaboravila svoje...a nekad vrištim od sreće kad na telki puste neki spot koji nisam vidjela dvije godine...ipak...najljepše mi je vidjet kad su drugi sretni...onda imam jednu brigu manje..jer su oni dobro...

i htjela sam vas samo pitat jel netko ide u jednu od 4 srednje škole u dubravi u zagrebu...jer ja mislim upisat veterinarsku tamo...


/" target="_blank">
on je meni sladak...

nedjelja, 28.01.2007.

mene nije briga kaj će drugi mislit...

ponovno se budim...ustvari stari me probudio...i tjera me u crkvu...katastrofalno!
ajd ak baš moram..jer tako rano ujutro ne želim svađu s njim...u sekundi sam već spremljena i čekam u jakni...
nit ja ne kužim kak sam se tak brzo uspjela dignut....a on me gleda zbunjeno...gleda...i kaže onda...ti si fakat ko nadrogirana ujutro...pa jesi htio da se spremim, evo ti sad..kaj yebeš u zdravu pamet...u crkvi...frendovi su me zvali da idem s njima se šetat..a ja sam morala u tu zgradu s kipovima...onako ko kreten jedan sat sam stajala tamo...u martama...i s kapom na glavi...yebeš sve...
nit riječ od onih molitva nisam izgovorila...zašto bih? kao prvo, to se ne mora, drugo, nitko me neće ubit zbog toga, treće prisilno sam ovdje i zadnje to da sam ateist...poslije toga...stari došo po mene, pita kao kak je bilo...super, odgovaram...dan mi je pokvaren skroz...
a ono najgore...ja imam tetu..ustvari to je teta od mog starog, i ja ne znam kad je ona u životu bila trijezna...s pravom vam kažem da je luđakinja!!! hodala je gradom tak da su joj se gaće vidjele i pol guzice, jer joj se dio haljine zaljepio za leđ...na moru je zapalila kuću i skoro pol sela digla u zrak...kad me vidi..ni ime mi ne zna a žvimo u istoj kući...ona nije niti svijesna toga da se sramoti čim zakorači van...često navečer slušam svađe nje i bake...jedna drugoj govore da će se međusobno strpat u ludnicu, doslovno se deru, vrište...ja samo prolazim i pravim se glupa...e da danas smo morali ić na njen rođendan u neki restoran, a ja btw mrzim restorane...izludila sam do kraja sa svim onim ljudima tamo...užas...tak da sam skoro zaspala za stolom...a evo sad se i bliži kraj dana...i sutra je ŠKOLA...da se zbljuješ....nisam ni knjigu pogledala...nevermind...nit se trebam trudit puno...za srednju mi treba nekih 36 bodova ... pa ću uživat dok mogu....pozzz do sutra....

četvrtak, 25.01.2007.

zagreb u bjelini...koma...

ujutro se probudim..i prve riječi..a neeee, snijeg..ovo je fotkano danas...



i sad ne mogu hodat u svojim išaranim starkicama...

sad sam se svađala s kompom, da ti yebem to njegovo sporo otvaranje...žurim se na natjecanje, a on mi sere sa otvaranjem jedne stranice...ajde ljudi pozzz:)

srijeda, 24.01.2007.

... wake me up inside......

Tmurno jutro,
Na krvavim dlanovima patnje.
smrznute suze,
Što čekaju novo svitanje.

Ispod trule mjesečine,
Drhte uvenule ruže...
Dok život tone
Sve više...i više.

Smjerom vjetra,
Leti spaljena kosa,
Sljepljena od paukove mreže
Na licu kapljice. Rosa.

Gdje je nestao osmijeh,
Kuda je otišla nada?
Ovoga ljeta...
Ostadosmo ja i
...ugašena cigareta.

ponedjeljak, 22.01.2007.

...+ when love and death embrace +...

evo vam jedna pjesma koja je napisana prije par trenutaka...danas objavljujem dva posta pošto se neću javljat nekoliko dana...povlačim se u sebe...jer sam opet na nekom početku depresije...
...
...
...
prošlost....
lijepa, a tako okrutna
i ona suza...
vrela, a tako hladna
...
tuga...
samo je jedna kap potreba
moja slabost...
da se vratim u kolijevku vlastite boli
...